Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 14. lipnja 2006. godine, donio je

Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 4. stavka 1. točaka 1., 2., 3., 4. i 5., te članka 6. stavka 2. Zakona o privatizaciji INA - Industrije nafte d.d. ("Narodne novine", broj 32/02.).

1. Borko Šamija iz Zagreba (u daljnjem tekstu: predlagatelj), podnio je Ustavnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o privatizaciji INA - Industrije nafte d.d. ("Narodne novine", broj 32/02., u daljnjem tekstu: Zakon), u cijelosti, iako, prema obrazloženju prijedloga, predlagatelj, prema ocjeni ovog Suda, osporava samo odredbe članka 4. stavka 1. točaka 1. do 5. i članka 6. stavka 2. Zakona.

2. Zakon o privatizaciji INA - industrije nafte d.d. donesen je 19. ožujka 2002. godine, a stupio je na snagu 6. ožujka 2002. godine ("Narodne novine", broj 32/02.).

3. Osporene odredbe glase:

Članak 4.

(1) Privatizacija INE d.d. provest će se:
1. prijenosom bez naknade 7% dionica hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji,
2. prodajom do najviše 7% dionica zaposlenicima i ranije zaposlenima u društvima koja čine INA grupu (u daljnjem tekstu: zaposlenici), pod posebnim pogodnostima koje će utvrditi Vlada Republike Hrvatske,
3. prodajom do najviše 25% plus jedna dionica strateškom ulagatelju,
4. prodajom najmanje 15% dionica u postupku javne ponude sukladno propisima koji uređuju izdavanje i promet vrijednosnih papira, i to:
– hrvatskim državljanima, uz pravo prvenstva, pogodnostima i pod uvjetima koje će utvrditi Vlada Republike Hrvatske prilikom uvrštenja dionica INE d.d. na službenu kotaciju,
– domaćim pravnim osobama i stranim ulagateljima, bez prava prvenstva i posebnih pogodnosti prodajom putem javne ponude,
5. prodajom ili zamjenom preostalog dijela dionica sukladno tržišnim prilikama strateškom ulagatelju ili na tržištu kapitala na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske i uz prethodnu suglasnost Hrvatskoga sabora,

Članak 6.

(2) Prodaja dionica se provodi prikupljanjem ponuda. Poziv za sudjelovanje u postupku prodaje mora se dostaviti najmanje trojici mogućih ponuditelja koji su u prethodno provedenom postupku na temelju javnog poziva iskazali svoj interes da postanu strateški ulagatelji INE d.d.

4. Predlagatelj u prijedlogu navodi da su osporene odredbe u suprotnosti s člancima 3. i 14. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske. Ističe da hrvatski branitelji nemaju više prava od ostalih građana da prisvajaju zajedničku imovinu. Isto tako, smatra da su radnici INE d.d. imali pravo na upis dionica prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 19/91.).

U odnosu na točku 3. članka 4. stavka 1. Zakona smatra da se ne može upotrebljavati pojam strateški ulagatelj jer taj pojam ne poznaje naše trgovačko pravo. U odnosu na točku 5. iste zakonske odredbe navodi da Vlada Republike Hrvatske može odlučiti da se 25% dionica može steći i upisom, odnosno bez plaćanja bilo kakve novčane naknade. Smatra da prodaju i kupnju treba omogućiti svim građanima Republike Hrvatske.

Predlagatelj nadalje smatra da članak 6. stavak 2. Zakona, koji propisuje da će se poziv za kupnju dionica uputiti najmanje trojici strateških ulagatelja, a poziv se mora uputiti svima koji ispunjavaju tražene uvjete, nije usklađen sa Zakonom o nabavci roba i usluga.

Stoga predlaže pokrenuti postupak i ukinuti osporene odredbe Zakona.

5. U ustavnosudskom postupku pribavljeno je očitovanje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva dana5. travnja 2006. godine.

Prijedlog nije osnovan.

6. Članak 13. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", broj 21/96.) propisuje da se privatizacija INE provodi po posebnom zakonu, koji je predmet ovog ustavnosudskog postupka.

Zakonom o privatizaciji INA - Industrije nafte d.d. propisan je postupak privatizacije, prihod od dionica INE - Industrije nafte d.d., prodaja dionica strateškom ulagatelju, prijenos dionica na hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji, prodaja dionica zaposlenicima, javna ponuda, te je utvrđena zaštita interesa i sigurnosti Republike Hrvatske.

Osporenim odredbama članka 4. Zakona propisan je način privatizacije INA - Industrije nafte d.d., te su određeno da će se 7% dionica prenijeti hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji bez naknade, da će se do najviše 7% dionica prodati zaposlenicima i ranijim zaposlenicima pod posebnim pogodnostima, da će se 25% plus jedna dionica prodati strateškom ulagatelju, da će se 15% dionica prodati u postupku javne ponude sukladno propisima koji uređuju izdavanje i promet vrijednosnih papira, te da će se preostali dio dionica prodati ili zamijeniti sukladno tržišnim prilikama.

Člankom 6. stavkom 2. Zakona propisan je način prodaje dijela dionica putem prikupljanja ponuda.

7. Članak 2. stavak 4. alineja 1. Ustava glasi:

Hrvatski sabor (...) samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje: (...)
- o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj; (...)

Na temelju odredbe sadržane u članku 2. stavku 4. alineji 1. Ustava Hrvatski sabor ovlašten je samostalno odlučivati o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj, uključujući i one koji se tiču prava određenih osoba koja proizlaze iz njihovog sudjelovanja u obrani Republike Hrvatske.

Ne postoje ustavnopravne zapreke da se privatizacija INA - Industrije nafte d.d. kao trgovačkog društva čijim dionicama raspolaže Republika Hrvatska provede na temelju posebnog zakona koji određuje da će se 7% dionica prodati zaposlenicima i ranijim zaposlenicima pod posebnim pogodnostima, da će se 25% plus jedna dionica prodati strateškom ulagatelju, da će se 15% dionica prodati u postupku javne ponude sukladno propisima koji uređuju izdavanje i promet vrijednosnih papira, te da će se preostali dio dionica prodati ili zamijeniti sukladno tržišnim prilikama.

S ustavnopravnog aspekta bitno je da pri uređivanju prava svake pojedine skupine osoba kojima su dana određena prava u privatizaciji INA - Industrije nafte d.d. zakonodavac uvažava zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote.

Utvrđivanje postotka kapitala tog društva koji će u privatizaciji INA - Industrije nafte d.d. pripasti pojedinim skupinama osoba, a kako je to učinjeno osporenim odredbama, prema ocjeni ovog Suda nije u nesuglasnosti s načelom vladavine prava kao niti s ostalim najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske sadržanim u članku 3. Ustava. Osporene odredbe nisu u nesuglasnosti ni s odredbom članka 14. stavka 2. Ustava.

8. Uređujući načine privatizacije INA - Industrije nafte d.d., osporeni Zakon je odredio da će se najviše 25% plus jedna dionica prodati "strateškom ulagatelju". Ustavni sud smatra da određivanje pravnog nazivlja u razradi pojedinih zakonskih instituta, pa tako i u slučaju pravnog naziva "strateški ulagatelj", jest ovlast zakonodavca i da oni sami po sebi ne mogu biti predmet ustavnosudske ocjene.

Ustavni sud pritom ističe da je propisivanje istog pravnog nazivlja za istovjetne pravne institute u svim zakonima, u kojima se oni pojavljuju, potrebno radi osiguranja načela vladavine prava, osobito načela pravne sigurnosti i izvjesnosti. Usuglašavanje pravnog nazivlja, međutim, nije u nadležnosti Ustavnog suda, već zakonodavca. To je stajalište Ustavni sud zauzeo u rješenju broj: U-I-2694/2003 od 28. siječnja 2004. godine ("Narodne novine", broj 20/04.).

9. Slijedom iznijetoga, utvrdivši da osporene zakonske odredbe nisu nesuglasne s odredbama članaka 3. i 14. stavka 2. Ustava, na temelju članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 99/99., 29/02. i 42/02. - pročišćeni tekst) riješeno je kao u izreci.

Broj: U-I-1919/2002
Zagreb, 14. lipnja 2006.